Fitoremedijacija – kako biljke liječe zemljište

 

Piše: Jovana Jankulović

Zemljište je jedan od osnovnih prirodnih uslova bez kojeg život nije moguć. Danas, sa porastom ljudske populacije i ubrzanog razvoja industrije dolazi do sve većeg zagađenja i smanjenja plodnih poljoprivrednih površina što bi u budućnosti moglo da dovede do velike nestašice hrane. Današnja ugroženost zemljišta je vrlo ozbiljna i kompleksna. Zagađeno zemljište negativno utiče na zdravlje živih bića, a da bi se opasnost i štete od zagađenja smanjile, neophodno je preduzeti odgovarajuće mere za sanaciju, a jedna od njih je i fitoremedijacija.

Fitoremedijacija je relativno nova tehnologija čija je primena započela početkom 80-ih godina HH veka i predstavlja skup metoda i tehnika za uklanjanje zagađujućih materija organskog i neorganskog porekla iz životne sredine. Brojna istraživanja su pokazala da su zelene biljke itekako sposobne da uklone, degradiraju, metabolišu ili imobilišu širok spektar zagađujućih materija. Fitoremedijacione tehnike se najčešće primenjuju na zemljištima zagađenim teškim metalima, radionuklidima, sirovom naftom i njenim derivatima, rastvaračima, eksplozivima, ugljovodonicima i otpadnim vodama.

Najčešći teški metali koji se javljaju kao zagađivači zemljišta i koji predstavljaju veliki rizik za biodiverzitet su: kadmijum (Sd), hrom (Cr), bakar (Cu), živa (Hg), olovo (Pb) i cink (Zn).

Ova tehnologija razvijena je u nekoliko oblika:

  • Fitoakumulacija/fitoekstrakcija je postupak u kojem se koriste više biljke koje usvajaju zagađujuće materije putem korenovog sistema i translociraju i/ili akumuliraju ih do nadzemnih delova.
  • Fitostabilizacija je proces u kome biljke proizvode hemijska jedinjenja kako bi se imobilisale zagađujuće materije koje se nalaze u prostoru između površine korena i samog zemljišta.
  • Fitodegradacija/fitotransformacija podrazumeva degradaciju zagađujućih materija putem metabolitičkih procesa biljaka pri čemu se to razlaganje može odvijati unutar samih biljaka, u okolini biljke ili izlučivanjem enzima biljaka u samo zemljište.
  • Fitovolatilizacija je proces usvajanja, transporta i oslobađanja zagađujućih materija putem mehanizama transpiracije kod viših biljaka uz otpuštanje zagađujućih materija u istom ili modifikovanom obliku.

Pri izboru biljne vrste koja će se primeniti u fitoremedijaciji treba voditi računa o tome da vrsta nije invazivna. Od ključnog je značaja poznavanje vrsta, njihove celokupne ekologije, fiziologije, anatomije i morfologije. Naučnici su saglasni da stabla sa velikim korenovim sistemom, poput vrbe i topole, brže i efikasnije tretiraju zagađenja u odnosu na zeljaste biljke.

Za razliku od konvencionalnih metoda saniranja tla, fitoremedijacija je znatno jeftinija tehnika koja ne degradira životnu sredinu i nema negativan uticaj na plodnost zemljišta.

Pored svih prednosti kojima tehnologija raspolaže javljaju se i nedostaci kao što su odabir vrste i dugo vreme trajanja procesa. Tokom procesa toksini mogu ući u lanac ishrane, a ponekad se javlja problem neprilagođenosti biljne vrste na klimatske uslove područja…

Fitoremedijacija je još uvek u fazi istraživanja, ali sva dosadašnja saznanja i rezultati govore da će jednog dana njene tehnike dominirati u uklanjanju različitih vrsta zagađivača iz životne sredine.

 

Literatura:

Dr Jasminka Đorđević Miloradović, Fitoremedijacija, Visoka tehnička škola, Požarevac, 2013.

http://ekoblog.info/sr/remedijacija/?fbclid=IwAR3jAVq28xFs0fXx_T0Sk-YmpIyR_B5IrjjTQBC4o6GzF_TWZkLvcfOhdEs