Žuta lincura (Gentiana lutea)

 

Žuta lincura (Gentiana lutea) spada u familiju lincura (Gentianaceae) u koju, pored ove vrste, spadaju i još neke vrste kao na  primer Centaurium erythrea,  Gentiana asclepiada, koja se javlja u šumama bukve i jele, kao i  Gentiana verna  koje su pod zaštitom. Svoj latinski naziv lincura duguje iliriskom kralju Genciju, za koju je ovaj kralj verovao da je lek protiv kuge.

Davne 1946. godine ova biljka postaje veoma popularna u narodu i ljudi otkrivaju sve njene prednosti, zbog čega počinju da je beru u izobilju.  Žuta lincura je poreklom iz alpskih i podalpskih predela centralne i južne Evrope, gde doseže nadmorske visine i do 4 500 metara. Sreće se u planinama Španije i Portugalije, kao i Pirineja, Sardinije, Švajcarske, pa sve do Balkanskog poluostrva i Karpata. Na Britanskim ostrvima ne raste. Na Balkanu je najviše zastupljena u Bosni, Lici i jugozapadnoj Srbiji.  Raste na nadmorskim visinama od 300 do 2500 metara, pa se na planini Stolovi u Ibarskoj klisuri može naći na 300-400 metara. Kod nac je takođe rasprostranjena na obroncima planina Zlatibor, Tara, Zlatar i Golija.

Uvek raste na nepristupačnim planinskim livadama i kamenitim terenima, odnosno ne bira zemljište, uspeva na peskovitim terenima kao i ilovastim i glinovitim koje krasi svojim upadljivim žutim cvetom. Cvetovi su poređani u prividne štitove, po 3-10 u pazuhu gornjih listova sa žutim kruničnim listićima koji najviše privlače insekte oprašivače.

Zašto je ova biljka ljudima toliko značajna?

Prvi put je njen hemijski sastav otkriven tek početkom 20. veka, iako se koristila mnogo pre toga. Obzirom na nekontrolisano branje, ova biljka postaje zakonom zaštićena i svako njeno branje u prirodi je kažnjivo. Upravo koren ove biljke, odnosno rizom, je najlekovitiji deo i zbog toga ova biljka uživa veliko poštovanje u narodu. Koren se vadi u jesen i ubacuje u rakiju koja se daje bolesnicima koji se oporavljaju od preležane bolesti.

Ono što treba da znamo o žutoj lincuri

Prilikom prikupljanja korena potrebno je glavu korena sa pupoljcima vratiti u zemlju kako bi se omogućilo dalje razmnožavanje ove biljke. Žuta lincura se koristila u svrhe jačanja imuniteta, protiv groznice, kao i za poboljšanje apetita. Kod upotrebe žute lincure postoje i izvesne kontraindikacije, pa zbog toga ne bi trebalo da  je koriste osobe sa povišenim krvnim pritiskom, a priča se i da utiče na menstrualni ciklus, iako nije poznato kako.

Danas se lincura koristi i u farmaciji, sam ekstrakt ove biljke poseduje heterozide (kompleks šećera i to najčešće molekula glukoze) koji su gorki, pa je tako lincura najgorča lekovita biljka kod nas. Gorko jedinjenje koje ova biljka sadrži smatra se najgorčim, do sada poznatim, prirodnim jedinjenjem. Upravo tom gorčinom lincura stimuliše pokretljivost želuca i jače lučenje želudačnog soka, pojačava pražnjenje žučne kese i lučenje žuči.

Zanimljivost

U narodu se za  za žutu lincuru verovalo da tera „magije” – kako je zabeleženo početkom 20. veka. Takođe, lincura je u narodu poznata pod imenom srčanik jer može da doživi i pedesetogodišnju starost, a njen osušen koren je aromatičan, za razliku od svežeg. Lincura ima dosta sličnosti sa otrovnom vrstom iz roda čemerika (Veratrum), čak i rastu na istom staništu, pa dolazi do grešaka za nepoznavaoce ovih vrsta.

Neke od glavnih razlika su:

Listovi –  kod lincure su naspramno postavljeni,  dok su kod čemerike naizmenični.
Cvetovi  –  kod lincure su žuti, a kod čemerike beli i skupljeni u metličaste cvasti.

Zašto lincura nestaje?

Svaka biljka koja se vadi sa korenom posle nekog vremena nestaje sa svog staništa. Kako bi sačuvali ono što imamo, potrebno je da sve resurse koristimo pametno. Zbog toga je ova biljka uvrštena u „Crvenu listu flore Srbije”, kao i u međunarodnu direktivu „Habitat direktivu”. Danas se do lincure u prirodi ne može doći i zato se ona uzgaja, najviše u alpskim područijima zapadne Evrope. Kod nas se dobijala iz prirodnih resursa sve dok nije postala zaštićena vrsta. Zbog toga Institut „Josif Pančić” radi na istraživanju mogućnosti kultivacije ove biljke kod nas. Kao što je već rečeno, ona nalazi primenu u farmaceutskim proizvodima, ali ono što je manje poznato jeste da se većim delom koristi u prehrambene svrhe kao aromatizer u proizvodnji alkoholnih i bezalkoholnih  pića. S toga je njena kultivacija ekonomski opravdana.

„Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj, jer ih nismo nasledili od svojih dedova i očeva, nego smo ih pozajmili od svojih potomaka.“

Poglavica Bik koji sedi

Mirjana Lučić