Održiva valorizacija Sinjajevine nema alternativu

Sa okruglog stola u Kolašinu poručeno

Održiva valorizacija Sinjajevine nema alternativu

Planinu Sinjajevinu je neophodno proglasiti zaštićenim područjem, jer je to najbolji način da se iskoriste njeni ekonomski, prije svega poljoprivredni i turistički potencijali, ali i zaštite brojne biljne i životinjske vrste od kojih su neke endemske ili se nalaze na listi ugroženih i zaštićenih.  Na okruglom stolu „Potencijali održive valorizacije područja Sinjajevine, kroz primjenu Zakona o zaštiti prirode i Arhuske konvencije“ koji su organizovale nevladine organizacije Natura i Ekološki pokret ,,Ozon“, istaknuto je da je Sinjajevina područje koje ima potencijal da hrani Crnu Goru zbog ogromnih poljoprivrednih potencijala..

Pozivu se od pozvanih državnih institucija odazvala jedino Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, sem koje su bili pozvani i predstavnici Ministarstva odbrane, Ministarstva održivog razvoja i turizma i Ministarstva poljoprivrede i ruralnog tazvoja.

Direktor Agencije Nikola Medenica naveo je da  procjena uticaja na životnu sredinu u slučaju postavljanja poligona na Sinjajevini nije rađena.

-Shodno Zakonu o procjeni uticaja na životnu sredinu, odredbe pomenutog zakona se ne primjenjuju na projekte namijenjene odbrani, što praktično znači da se za predmetni projekat ne sprovodi postupak procjene uticaja na životnu sredinu kod nadležnog organa. Međutim iako ne podlijže procjeni uticaja, svakako da se transparetnost daljeg djelovanja po ovom pitanju može ostvariti putem različitih analiza i procjena direktnih i indirektnih uticaja ovog projekta na životnu sredinu. Na ovaj način obezbijedilo bi se pravovremeno i objektivno informisanje javnosti o aktivnostima koje se planiraju sprovesti, a sve u cilju pronalaženja kvalitetnih riješenja sa višestranim koristima. Nesumnjivo je, da se ovdje govori o značajnom državnom pitanju, u čijem kontekstu u procesu donošenja odluka je neophodno pravedno sagledati državne, društvene,  ekonomske, kao i ekološke potrebe i prioritete. Kao društvo koje se bazira na demokratiji kao osnovnom postulatu uređenja odnosa, te imajući u vidu u ovom slučaju potencijale održive valorizacije područja Sinjajevine sa jedne strane, ali i potrebe Crne Gore po pitanjima odbrane i bezbjednosti sa druge, u narednom periodu svakako treba još više pažnje posvetiti rješavanju ovog pitanju i iznalaženju rješenja koja nesumljivo treba da obezbijede pravo života u očuvanoj životnoj sredini, kao i svih drugih ljudskih prava ekonomskog, socijalnog i političkog karaktera – kazao je Medenica.

Predstavnica Agencije za zaštitu životne sredine Dr Gordana Kasom predstavila je studiju zaštite za proglašenje budućeg Parka prirode Sinjajevina, koja je u potpunosti pokazala potencijale za održivom valorizacijom ovog područja, kao i objektivnom potrebom za dobijanje tog stepena zaštite. Uzimajući u obzir činjenicu da se nalazi između dva nacionalna parka, te da je i Prostornim planom Crne Gore do 2020. ta planina prepoznata kao područje koje je potrebno proglasiti zaštićenim područjem.

Ona je kazala da je studija koju su uradili pokazala da je na Sinjajevini prisutno oko 1300 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka; pri čemu  56 vrsta vaskularne flore ne prelazi granice Balkanskog poluostrva, 40 vrsta ima nacionalni status zaštite, 18 se nalazi na CITES konvenciji, dok se dva taksona nalaze na Habitat Direktivi, a jedan na Bernskoj Konvenciji. Studija je pokazala da se na Sinjajevini nalaze 43 vrste sisara, od kojih je 15 zaštićeno zakonom u Crnoj Gori (strogo zaštićene vrste), 24 vrste su prisutne na dodacima Bernske konvencije, 16 vrsta na dodacima Habitatne Direktive, 3 vrste na dodacima CITES Konvencije, 14 vrsta slijepih miševa prisutno na Eurobats-u. Kontantovano je 85 vrsta ptica, međutim postoji vjerovatnoća da se još 77 vrsta može registrovati na toj planini.

-Sinjajevina predstavlja pravu pašnjačko-staočarsku planinu sa nomadskim, sezonski karakter stočarenja. Površina pašnjaka od 120.000 ha, na kojem se može napasati do 200.000 ovaca kazala je Kasom.

Ona je navela i glavne razvojne pravce Sinjajevine koji su definisani u prostorno planskoj dokumentaciji.

-Intenziviranje poljoprivrede, posebno stočarstva, što treba da bude glavni pravac razvoja ovog područja, gdje bi veće farme bile osnova za ovu aktivnost. U područjima sa manjim pašnjacima treba podržati razvoj malih farmi. Konsolidacija kompleksa šuma i pošumljavanje, koje ima za cilj zaštitu šuma, treba da bude glavni pravac razvoja u oblasti šumarstva. Bez obzira na važnost drvnih resursa, pošumljavanje i poboljšanje degradiranih šuma je neophodno, kako sa aspekta reprodukcije, tako i sa aspekta zaštite od erozije i klizišta. Očuvanje prirode kroz očuvanje ekološkog koridora (koridor jugoistočnih Dinarida u Crnoj Gori) koji obuhvata zone nacionalnih parkova Durmitor, Biogradska gora, Prokletije i regionalnih parkova Ljubišnja, Sinjajevina sa Šarancima, Komovi i Visitor sa Zeletinom. Razvijanje naučno-edukativnog i izletničkog turizma, zatim planinskog turizma (eko-, etno- i agroturizam;  zimski skijaški – nordijsko skijanje; ljetnji rekreativni, mountain-bike, jahanje, i sl.) koji mora biti kontrolisan i organizovan – kazala je Kasom.

Ona je navela da je u zaštićenim područjima, između ostalog zabranjeno uništavanje biljnih, životinjskih vrsta i vrsta gljiva kao i njihovih staništa, kao i uznemiravanje, posebno u doba reproduktivnog ciklusa, određenih grupa životinja.

Predsjednik Mjesne zajednice  Lipovo Milorad Bulatović kazao je da će njihov kraj morati da se iseli ukoliko se na Sinjajevini uspostavi vojni poligon, jer će ostati bez čiste vode i život će im postati nemoguć. On je istakao da nemamo ništa protiv vojske i države, ali da je nespojiva vojna baza sa parkom prirode.

Sekretar za zaštitu životne sredine Opštine Kolašin Mile Glavičanin kazao je da bi uspostavljanjem vojnog poligona na Sinjajevini mogli biti dovedeni u pitanje strateški pravci razvoja tog resursa..

Potpredsjednik Opštine Kolašin Danilo Medenica kazao je da Opština Kolašin nije apriori ni za, a ni protiv vojnog poligona na Sinjajevini, ali je istakao da nijesu potpisali bilo kakvu saglasnost za takvav projekat. Predsjednik SO Kolašin Milan Đukić naveo je da smatra da protesti nijesu dobar način borbe za zaštitu Sinjajevine, ali je poručio da lokalna samouprava treba da štiti interese građana i da će insistirati na analizi uticaja na životnu sredinu, posebno podzemne vode.

Predstavnik Opštine Šavnik je istakao da su u procesu usvajanja odluke o proglašenju predloženog stepena zaštite.

Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović ukazao na važnost poštovanja principa Arhuske konvencije u dijelu pravovremenog informisanja o planovima koji nesporno imaju uticaj na  životnu sredinu, kao i da je neophodno uključiti javnost u proces donošenja odluka, jer je nesporan značaj ovog kraja za održivi razvoj lokalni zajednica koje gravitiraju ovom prostoru.

,,Nadamo se da će lokalne uprave shodno svojim nadležnostima insistirati na poštovanju principa decentralizacije, koje su i obaveza u procesu EU integracija, a državni organi shvatiti da je to trend savremenih demokratskih vrijednosti, nastalih upravo zbog održivog ekonomskig razvoja“.

Preporuke i  zaključci učesnika okruglog stola biće upućeni nadležnim institucijama i predstavljeni javnosti.

Aleksandar PEROVIĆ

Kada zujanje utihne

 

CCD ili kada zujanje utihne

Piše: Sreten Filipović

(19.01.2018.)

Kada sam bio mlađi, jedna od pčela iz košnice mog oca ubola me je ispod donje usne. Usna je otekla i nakratko utrnula. Pčela je uginula.

Nažalost, anatomija pčele takva je da kada ovaj insekt jednom iskoristi svoju nazubljenu žaoku, ona u najvećem broju slučajeva ostaje zakačena za kožu ubodenog i biva bukvalno iščupana iz tela pčele. Nakon toga, pčela vrlo brzo ugine.

Skoro sigurno najkorisniji insekt za čoveka, ujedno je i jedno od najkrhkijih bića na planeti, a preti mu mnogo opasnosti. Najveća opasnost po pčele, nije njihova krhka građa, već jedan, i dalje misteriozni, fenomen izumiranja čitavih kolonija pod nazivom CCD sindrom (eng. Colony collapse disorder).

CCD sindrom predstavlja nestanak većine pčela radilica jedne kolonije, koje tako ostavljaju maticu i podmladak same u roju osuđenom na iščeznuće. Dakle, proces se odigrava u suprotnosti od „normalnog“ i proučenog razloga izumiranja pčelinjih kolonija, situacije kada matica ugine prva, a ostatak roja zbog nemogućnosti stvaranja podmlatka postepeno izumre.

Sindrom je najpre primećen u SAD, a zatim i u evropskim zemljama poput Nemačke, Švajcarske, Italije, Španije i Grčke. Nažalost, 2016. godine primećen je i u Srbiji.

Ovaj sindrom opažan je od davnina, ali ono što zabrinjava pčelare i naučnike širom sveta jeste to da je u poslednjim decenijama primećen strahovit porast izumrlih kolonija čiji je uzrok bio CCD sindrom. Tako je u periodu od 2007. do 2013. godine gubitak  košnica udvostručen u odnosu na prethodne periode, uglavnom zahvaljujući ovoj misterioznoj pojavi.

U naučnim krugovima do današnjeg dana nije postignut konsenzus o tome šta tačno izaziva CCD sindrom. Spekuliše se da ni ne postoji jedan uzročnik, već da se pre radi o kombinaciji već poznatih opasnosti i izazivača uginuća pčela.

Na prvom mestu nalaze se pesticidi. Hemikalije koje se nalaze u sredstvima za zaštitu bilja često dolaze u organizam oprašivača kao što su pčele. Mnoge od njih mogu da izazovu dezorijentaciju, oslabljeni imuni sistem i na kraju samo uginuće jedinke. Od posebnog značaja pominju se pesticidi neonikotinoidi čiji se period ekspanzije upotrebe u Sjedinjenim Američkim Državama poklopio sa periodom povećanog iščeznuća kolonija pčela. Međutim, čak i posle delimične zabrane korišćenja neonikotinoida u pojedinim evropskim zemljama, nije primećen značajan pad pojave CCD sindroma.

Drugi veliki uzročnici uginuća pčela jesu paraziti i virusi. Najpoznatiji pčelin parazit jeste grinja vrlo prikladnog naziva,  Varroa destructor, inače izazivač bolesti varoze. Zaražene kolonije takođe imaju oslabljen imuni sistem i skraćen životni vek. Iako se smatra za jednog od izazivača CCD, ovaj parazit nije pronađen u svakoj uništenoj koloniji koja je ispitivana.

Migratorno pčelarenje predstavlja još jedan od problema sa kojima se pčele susreću. Ovim načinom gazdovanja doprinosi se širenju zaraza među različitim populacijama pčela iz razloga što radilice češće dolaze u kontakt sa radilicama udaljenih oblasti.

 

Do gubitka genetičkog diverziteta pčela dolazi industrijskim uzgajanjem komercijalnih sorti. Tako često dobijamo situaciju da se veštačkom selekcijom dobijaju pčele koje proizvode više meda, ali za posledicu imaju oslabljen imuni sistem i podložnije su zarazama parazita i virusa. Pojave CCD učestalije su u zonama gde se praktikuje ovakav industrijski tip gazdovanja.

Novija praksa u pčelarenju jeste zimska prihrana visokofruktoznim kukuruznim sirupom, koji se dovodi u korelaciju sa neuhranjenošću pčela. Iako je ova vrsta prihrane visokoenergetska, mnogi istraživači tvrde da nije dobro koristiti monokulturnu ishranu, pogotovu ako i tokom prolećnih i letnjih meseci pčelari praktikuju ispašu samo jednom vrstom cveta.

Najnovije pretpostavke o mogućem izazivaču CCD sve više pominju i elektromagnetno zračenje. Iako je potrebno još istraživanja o uticaju ovog zračenja, za sada se pouzdano zna da izvesne frekvencije elektromagnetnih talasa mogu da izazovu dezorijentisanost pčela radilica.

Dobre vesti jesu da, iako izazivač CCD sindroma nije sa sigurnošću prepoznat, delovanje na moguće izazivače u 2016. i 2017. godini, dovelo je do izvesnog smanjenja trenda izumiranja u odnosu na prethodne godine. Nadajmo se da će se ovo nastaviti i u narednim godinama i da će budućnost pčela izgledati bar malo svetlije nego danas.

Tako, ako vas nekada ubode pčela, nemojte joj zameriti i setite se sa kakvim problemima se ovo najkorisnije stvorenje danas suočava.

http://ekoblog.info/sr/ccd-%D0%B8%D0%BB%D0%B8-%D0%BA%D0%B0%D0%B4%D0%B0-%D0%B7%D1%83%D1%98%D0%B0%D1%9A%D0%B5-%D1%83%D1%82%D0%B8%D1%85%D0%BD%D0%B5/?fbclid=IwAR2CudYh3df4q5gyoi2GF5aPePlenY0285jW0x1v5ILT_Y8WGdrUqCNIZGY

Zajednički novac – zajednička odgovornost

 

U sklopu projekta ”Zajednički novac – zajednička odgovornost” koji Natura sprovodi uz podršku Institut alternativa , 16-tog maja održali smo zanimljv trening za predstavnike lokalne samouprave iz Kolašina na temu finansiranja nevladinog sektora. Sem predstavljanja zakonskog okvira koji reguliše ovu oblast, govorili smo i tome čime se lokalna samouprava treba voditi kada je finansiranje nevladinih organizacija u pitanju, kako prepoznati potrebe lokalne zajednice, odrediti prioritete i osigurati da čitav proces protekne transparentno i pravično. Takođe smo prezentovali i Priručnik za finansiranje projekata i programa NVO u oblastima od javnog interesa kao i primjere dobre prakse u pojedinim crnogorskim opštinama.
Posebno nas raduje aktivno učešće svih prisutnih kao i njihovi pozitivni komentari i zainteresovanost za ovu temu.
Inače, ovaj projekat je podržan na konkursu za podršku projektima organizacija civilnog društva u Crnoj Gori a u sklopu implementacije projekta “Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta“ . Ovaj projekat sprovodi Institut Altnernativa, u partnerstvu sa Institutom za javne finansije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a u saradnji sa Ministarstvom finansija i Ministarstvom javne uprave.
Projekat se sprovodi uz finansijsku podršku Evropske unije kroz Instrument za civilno društvo u okviru IPA 2016 i uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave. #MoneyWatch

Internacionalni dan biodiverziteta – 22. maj

Piše:  Jovana Vasić

 

Šta je to biodiverzitet i zašto je baš njemu posvećen današnji datum?

Biodiverzitet je najjednostavnije rečeno raznovrsnost svih živih bića na planeti Zemlji. Sam naziv je relativno nov i nastao je spajanjem dve reči – „biološki” i „diverzitet”. Biodiverzitet je resurs od kojeg sve buduće generacije zavise, on predstavlja vezu između svih organizama na Zemlji, preduslov je za zdravu planetu i ima direktan uticaj na kvalitet života.

Poslednjih godina svedoci smo sve intenzivnijeg izumiranja različitih biljnih i životinjskih vrsta, a sve to zbog negativnog čovekovog uticaja na prirodu. Smanjenje biodiverziteta može da dovede do toga da se milioni ljudi u budućnosti suoče sa nestašicom hrane i vode za piće.

Iz ovih jednostavnih razloga napisana je Konvencija o biološkoj raznovrsnosti čija je međunarodna uloga da očuva biodiverzitet i upozori na važnost održivog korišćenja njegovih komponenti. Ovoj konvenciji do sada je pristupilo 196 država.

Kako bi se javnosti skrenula pažnja na važnost implementacije konvencije, generalna skupština je 20. decembra 2000. godine na osnovu rezolucije 55/201 proglasila 22. maj Internacionalnim danom biodiverziteta.

Ovogodišnje obeležavanje Međunarodnog dana biodiverziteta ima za cilj da proširi svest građana o tome koliko zapravo naša prehrambena industrija zavisi od biodiverziteta i zdravog ekosistema. Tema takođe baca akcenat na to da je raznolikost prirodnih sistema preduslov za ljudsko preživljavanje na Zemlji, dok istovremeno doprinosi ublažavanju klimatskih promena.

U poslednjih 100 godina, više od 90% sorti useva je nestalo sa polja zemljoradnika. Polovina vrsta mnogih domaćih životinja je izgubljena, a sve od 17 glavnih svetskih ribolovnih područja sada love na ili preko održivih granica. Sa ovim padovima, agro-biološka raznolikost nestaje, pa su tako ugrožene tradicionalna medicina i lokalna hrana. Gubitak raznovrsne ishrane direktno je povezan sa bolestima ili faktorima rizika za zdravlje, kao što su dijabetes, gojaznost i neuhranjenost, i direktno utiče na dostupnost tradicionalnih lekova.

Sve ovo predstavlja više nego dobre razloge da poštujemo i čuvamo raznovrsnost živog sveta naše zemlje jer on predstavlja našu hranu i naše zdravlje.

Izvori:

http://www.wwf.rs/nasa_planeta/biodiverzitet/

https://www.un.org/en/events/biodiversityday/

 

http://ekoblog.info/sr/dan-biodiverziteta/?fbclid=IwAR0_ml9iC3wCAwNfY64_-wpBj-UyMbiEhnbXZ4nNN34hDwSyFU91Ai6faJc

Održivi razvoj

Piše:  Teodora Kaličanin

 

Često se susrećemo sa pojmom održivog razvoja kako u svakodnevnim razgovorima, tako i preko televizije ili interneta. Tema je vrlo ozbiljna i značajna.

Moramo biti svesni da su resursi na planeti ograničenog trajanja, to se za neobnovljive podrazumeva, ali i obnovljive treba pametno koristiti. Klimatske promene su očigledne i sasvim sigurno alarmantne. Često se zapitamo kuda ovo vreme vodi, osvrćemo se na političku situaciju u zemlji ili svetu, a nismo ni svesni koliko je sa druge strane razloga za brigu.

Princip polazi od prava sadašnjih generacija da zadovolje svoje potrebe ali isto tako bez ugrožavanja budućih generacija za istim pravom.

Održivi razvoj promoviše ravnomerno razvijanje uz ekonomski boljitak koji bi obezbedio smanjenje siromaštva, unapređenje kvaliteta života i smanjenje nivoa zagađenosti na minimum,  sprečavanje svih budućih, potencijalnih zagađenja i očuvanje biodiverziteta.

Termin održivosti predstavlja sposobnost trajanja nekog resursa. Prirodna održivost može se najbolje predstaviti na primeru prašuma ili velikih šumskih sistema, drveće se samo regeneriše, raste novo ali isto tako i odumire. Priroda sama po sebi poseduje sposobnost održivosti u smislu dugovečnog očuvanja i produkcije živog sveta. U celi taj prirodni ciklus ubacio se čovek svojim delovanjem i postao deo sistema, tako da princip održivosti sa čovekovim delovanjem se praktično svodi na umerenost i obnovljivost, dakle umerenost je vezana za neobnovljive resurse koji se moraju pametno i postepeno trošiti dok obnovljivost predstavlja vremensku dimenziju u kojoj se resursi mogu obnoviti.

Primer održivosti bi mogli biti Ujedinjeni Arapski Emirati, kao izuzetno bogata zemlja sa puno prirodnih bogatstava. Međutim i tu postoji problem, oni su jedna može se reći pustinjska država, imaju dosta problema sa vodom i hranom, s toga ulažu puno sredstava kako bi se sve to obezbedilo. Suprotno tome možemo spomenuti i jednu malu ostrvsku državu Nauru, smeštenu u Melaneziji uz samu ivicu ekvatora.

Sredinom osamdesetih godina prošlog veka bila je najbogatija zemlja na svetu po glavi stanovnika, imali su bogate rezerve fosfata, nastale od ptičijeg izmeta, guana. Kada su krenuli sa eksploatacijom rezervi, došlo je do toga da su devedesetih godina sve iscrpeli i usled loše organizacije i upravljanja bogatstvo je izgubljeno. Nauru je danas najsiromašnija zemlja, ekološki razorena i uništena, sve je ovo posledica nemarnog korišćenja neobnovljivih resursa.

Budimo pametni i dovoljno svesni situacije da moramo misliti na budućnost i na to kakvu planetu ostavljamo za sobom generacijama posle nas.

http://ekoblog.info/sr/odrzivi-razvoj/?fbclid=IwAR3HIkky4IN1qj3LLM7RZ9AUsf_52voCqEqbUZoMkwYjJ-wjLDHiK7Up45w