Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše – 17. jun

Danas je 17. jun, Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše.

Opustinjavanje, u literaturi često dezertifikacija ili desertifikacija u značenju napredovanja, širenja pustinja, proces je pogoršanja kvaliteta zemljišta u relativno sušnim područjima aridne i poluaridne klime.
Ovo pogoršanje kvaliteta zemljišta uzrokuje širenje odnosno nastajanje pustinja ili uslova sličnih pustinjskim. Prije napredovanja pustinje najčešće se u području uz pustinju odvija proces širenja stepe. Ranija raznolikost biljnog pokrivača se gubi, rastu još samo vrste trave s vrlo skromnim zahtjevima.

Opustinjavanje može pospješiti vjetar, ispiranje vodom i zasoljavanje. Većina uzroka dezertifikacije je antopogeno, zasniva se na ljudskom djelovanju.

Budući da je danas Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše, valja podsjetiti da pustinje čine približno jednu trećinu Zemljinog kopna, dok polovina stanovništva živi u zemljama u kojima postoje ozbiljni problemi sa snadbijevanjem vodom.

Pustinje su najnegostoljubiviji krajolik na Zemlji, bilo da je riječ o pješčanim, kamenim ili hladnim pustinjama. Zbog ekstremnih promjena temperature tokom dana i noći čini se kako u njima ništa ne može preživjeti ili se trajno nastaniti. Ipak, i u tom surovom krajoliku postoji život.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) predviđa da će do 2030. godine gotovo polovina svjetskog stanovništva živjeti pod stresom zbog vode – jedni zbog žeđi, drugi zbog poplava.

Pojava suše postaje sve češća u cijelom svijetu i pogađa razvijene kao i nerazvijene zemlje. Do sada naučnici nijesu našli pouzdaniju metodu za sigurno predviđanje suše, ali prateći i analizirajući brojne meteorološke, hidrološke i hidrogeološke parametre sušu je ipak moguće naslutiti, a time na neki način i predvidjeti.

Nasuprot drugih prirodnih nesreća, suša se pojavljuje polagano, traje dugo, i zahvata velika područja. Rijetko izaziva brze i dramatične gubitke u ljudskim životima, ali zbog gladi uzrokovane sušom, kao izravne posljedice, gubici u ljudskoj i životinjskoj populaciji ponekad su drastičniji od bilo koje druge prirodne katastrofe.

 

 

/by

Svjetski dan okeana – 8. jun

Svjetski dan okeana se nezvanično obilježava od 1992. godine, kada je to predloženo na samitu “Planete Zemlje” održanom u  Rio de Žaneiru. Međutim Ujedinjene nacije su praznik zvanično priznale tek 2008. godine.

Obilježavanje WOD (World Oceans Day) ima za cilj isticanje važnosti okeana za život na Zemlji te upozoravanje na posljedice koje bi mogla stvoriti nebriga i pretjerano iskorištavanje morskih prostranstava od strane čovjeka. Okeani kao bitan faktor prirodne ravnoteže sve su ugroženiji globalnim zagrijavanjem, pretjeranim izlovom riba, istrijebljenjem kitova i delfina te zagađenjima s kopna i plovila.

Okeani zauzimaju 71% Zemljine površine i ima ih pet: Artički, Atlantski, Indijski, Tihi i Južni. Duži niz godina službeno su postojala četiri okeana sve dok u proljeće 2000. Međunarodna hidrografska organizacija nije proglasila i Južni okean. Ta velika međusobno povezana vodena masa okeana (i mora) na Zemlji naziva se Svjetskim okeanom.

Osam tona plastike svake godine dospije u okeane, a zbog plastičnog otpada godišnje nastrada milion morskih ptica i 100.000 morskih sisara, saopštile su Ujedinjene nacije.

U saopštenju povodom Svjetskog dana okeana, 8. juna, UN su ukazale na globalno zagađenje okeana plastikom i istakle da su “okeani pluća” Zemlje i da obezbjeđuju najveći dio kiseonika.

UN su podsjetile da su okeani značajan izvor hrane i ljekova, ali i da predstavljaju “kritičan deo biosfere”.

“Ribe jedu plastiku, a mi jedemo ribe”, ističu UN.

Navodi se i da pojedinci mogu “mnogo toga da učine”, a pored ostalog, da smanje upotrebu plastike.

/by