Antarktik – Enciklopedija životne sredine

Peti najveći kontinent na planeti, asimetrično smješten oko Južnog pola. Devedeset osam posto ove kopnene mase, koje pokriva oko 13,8 miliona km2, pokriveno je sniježnim i ledenim pločama do prosječne dubine od 2 km. Ovaj kontinent prima vrlo malo padavina, manje od 12 cm godišnje, a najniža temperatura na svijetu zabilježena je na Antarktiku -89 ° C.

Izložene obale i unutrašnjosti planinskih vrhova podupiru život samo u obliku zvijezda, dvije vrste biljaka cvjetanja i nekoliko vrsta kukaca. U oštrom kontrastu, okean koji okružuje antarktički kontinent jedno je od najbogatijih svjetskih morskih staništa. Hladna voda bogata kiseonikom i hranjivim materijama podržava populaciju fitoplanktona i rajčice Antarctica krill, izvor hrane za legendarni broj kitova, pečata, pingvina i ribe regije.

Tokom devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka, kitolovci su teško osiromašili antarktičke populacije morskih sisara. U posljednjim desetljećima populacije kitova i pečata počele su se oporavljati, ali interes je narastao u novim sredstvima, posebno nafte, minerala, ribe i turizma.

Funkcionalna granica Antarktika je buka turbulentnih okeanskih struja i visokih vjetrova koji kruže kontinentom na oko 60 stepeni južne širine. Taj je prsten poznat kao zona konvergencije Antarktike. Turbulencija oceana u ovoj zoni stvara prepreku obilježenu oštrim razlikama u slanosti i temperaturi vode. Antarktička morska staništa, uključujući granicu populacija krila, ograničeni su konvergencijom.

Od 1961. godine Antarktički ugovor je stvorio okvir za međunarodnu saradnju i kompromis u korištenju Antarktika i njegovih resursa. Ugovor zadržava Antarktik kontinent za mirno naučno istraživanje i zabranjuje sve vojne aktivnosti. Nuklearne eksplozije i radioaktivni otpad također su zabranjeni, a ugovor ne priznaje niti uspostavlja teritorijalne tvrdnje na Antarktiku. Međutim, niti jedan ugovor ne sprečava tvrdnje prije 1961., od kojih sedam postoji. Nadalje, neki potpisnici ugovora, uključujući Sjedinjene Američke Države, zadržavaju pravo na podnošenje zahtjeva kasnije. Trenutno Sjedinjene Države ne raspolažu teritorijalnim tvrdnjama, ali ima nekoliko stalnih postaja, uključujući jednu na Južnom polu. Pitanja teritorijalne kontrole mogu postati značajna ako bi naftni i mineralni resursi postali ekonomski nadoknadivi. Primarni izvori koji su trenutno iskorišteni su riba riba i kril. Kamata na naftu i mineralne sirovine porasla je u posljednjim desetljećima, osobito tijekom 1973. godine “naftne krize”. Međutim, troškovi i težine izvlačenja i prijevoza do sada su iskorištavali neekonomično.

Ljudska aktivnost donijela je niz opasnosti za zaštitu okoliša na Antarktiku. Ekstrakcija nafte i minerala mogla bi ozbiljno ugroziti stanište morskog podmorja i kopneni pingvin i pečat. Rastuća i uglavnom nekontrolirana ribarska industrija može prouzročiti gubitak populacije riba i krila u antarktičkim vodama. Parabola o tragediji zajednica čini se zlokobno prikladnom za ribolov na Antarktici, koji je već gotovo eliminirao mnoge vrste kitova, pečata i pingvina. Kruti otpad i izlijevanje nafte povezane s istraživačkim postajama i turizmom predstavljaju dodatnu prijetnju. Iako Antarktika ostaje bez “trajnog naselja”, na kontinentu se održavaju 40 znanstvenih istraživačkih centara tijekom cijele godine. Stanovništvo tih baza iznosi gotovo 4.000. Godine 1989. Antarktik je imao prvu nestašicu nafte kada je na rubu zaletio Argentinski brod za opskrbu, koji je nosio turiste i 170.000 gal (643.500 l) dizelskog goriva. Proliveno gorivo uništilo je obližnju uzgojnu koloniju Adele pingvina (Pygoscelis adeliae). S više od 3000 krstarenja brodova koji dolaze godišnje, više izlijevanje čini neizbježnim.

Turisti sami predstavljaju daljnju prijetnju pingvina i pečata. Posjetitelji su optuženi za uznemirujuće uzgojne kolonije, što ugrožava opstanak mladih pingvina i pečata.

Inače, uspjeli smo početi zagađivati i nenaseljeni kontinent

I Antarktik je zagađen mikroplastikom i štetnim hemikalijama, otkrili su aktivisti Greenpeacea.

Mikroplastika, sićušne čestice plastičnog otpada koji se raspada u svjetskim morima, pronađene su u vodama i snijegu Antarktika. Naučnici su se nadali da je zaleđeni kontinent pošteđen zagađenja plastikom, ali ipak ne postoji mjesto na planeti do koje plastika nije stigla.

U sedam od osam uzoraka koje je uzela Greenpeace organizacija početkom godine, tokom tromjesečne ekspedicije, pronađeni su tragovi mikroplastike koji su došli iz tekstila ili ribarskih mreža.

Otrovne hemikalije su pronađene u osam od devet uzoraka snijega.

Pronađene hemikalije se koriste u odjeći za spoljne uslove, a u životnoj sredini se zadržavaju godinama.
„Antarktik se čini kao netaknuta divljina, no čak je i taj kraj svijeta već zagađen otrovima iz tekstilne industrije i ostacima plastičnog ludila“, istakao je Tilo Mak, stručnjak za okeane iz te ekološke organizacije.

Zagađivači se prenose vjetrom i morskim strujama i decenijama ostaju u životnij sredini. Kroz lanac ishrane mogu završiti u želucima životinja poput pingvina, tuljana ili kitova.

Više od 8 miliona tona plastike svake godine završi u okeanu svake godine.

“Svugdje u našim okeanima možete pronaći plastiku, od Antarktika, preko najdubljih okeanskih brazdi do Arktika”, rekao je Maack.

“Vlade moraju inicirati i implementirati mjere na nivou proizvodnje kako se ti zagađivači ne bi uopšte ni pojavljivali u okeanu”, zaključio je predstavnik organizacije.