18. mart – Svjetski dan reciklaže

Danas, 18. marta, obilježava se Svjetski dan reciklaže, ustanovljen 2015. godine na Svjetskoj konvenciji recikliranja, održanoj u Dubaiju. Prvi put je je obilježen 2018. godine, na sedamdesetu godišnjicu od osnivanja Bureau of International Recycling (BIR). Cilj obilježavanja Svjetskog dana reciklaže je podizanje svijesti ljudi o tome koliko je reciklaža važna. Kako bismo postigli rezultate na globalnom nivou, potrebno je da počnemo od sebe i svoje okoline. Članovi BIR u svom programu o Danu reciklaže, pored vode, vazduha, zemnog gasa, uglja i minerala, prepoznaju reciklažu kao sedmi, neizostavni resurs, koji je za razliku od ostalih, obnovljiv.

Reciklažna industrija je u središtu promjene koja je potrebna u borbi protiv poražavajućih efekata klimatskih promjena, najvećeg ekološkog problema današnjice. Recikliranje, u industriji i domaćinstvu, vodi većem smanjenju emisije ugljen-dioksida na godišnjem nivou nego čitava avio industrija, dok se istovremeno umanjuje eksploatacija vrijednih prirodnih resursa.

Grupi od šest glavnih prirodnih resursa – voda, vazduh, ugalj, nafta, prirodni gas i minerali – pridružio se i sedmi – reciklažni otpad.

Zašto razmišljati o reciklaži

Pod zagađenjem životne sredine se podrazumijevaju promjene u osobinama i kvalitetu osnovnih planetinih svojstava, vode, vazduha i zemljišta. Zagađujuće materije ili supstance, ostaci su onog što proizvodimo, koristimo ili odbacujemo kao iskorišćen proizvod. Te zagađujuće materije nazivamo otpad. Biolozi, ekolozi i stručnjaci za prirodu se trude da nam na različite načine objasne značaj očuvanja planete Zemlje, čiste vode i vazduha. Jedan od najpoznatijih načina očuvanja životne sredine jeste reciklaža.

Prema U.S. Census Bureau, veličina svjetskog stanovništva se širi nevjerovatnom brzinom. Svijet je dosegao brojku od 1 milijardu ljudi 1800. godine, 2 milijarde 1922. godine., a više od 6 milijardi 2000. godine. Procjenjuje se da će svjetska populacija preći cifru na više od 9 milijardi do 2050. godine.

Zemaljska kugla ima fiksni iznos prirodnih resursa – od kojih su već neki potrošeni. Sa rastom populacije povečava se potrošnja raspoloživih resursa, kojih sve manje i manje ima na raspolaganju. To znači da, ako svjetski prirodni resursi budu ravnomjerrno distribuirani, ljudi će  2050. godine imati na raspolaganju  samo 25% resursa po glavi stanovnika u odnosu na 1950. godinu.

Najveći procenat reciklaže u svijetu ima Japan, gdje se reciklira 95% sekundarnih sirovina, dok evropski prosjek u ovoj oblasti iznosi 55%

Ako namjeravamo ostaviti našoj djeci i unucima isti životni standard koji smo uživali, mi moramo sačuvati temelje tog standarda. Sačuvali smo sredstva budućim generacijama za obrazovanje, fakultet, vjenčanja, itd., ali šta je sa uštedom čistog vazduha, vode, izvora goriva, čistog zemljišta?

Neke od najvećih prijetnji budućnosti dolazi od sredstava i stvari koje mi bacamo svaki dan. Kućanski aparati i elektronika često sadrže opasne hemikalije koje će ukoliko se pošalju na lokalnu deponiju, procuriti i zagaditi podzemne vode. Procjene su da svako domaćinstvo proizvede oko 1 tone otpada godišnje .

To  može kontaminirati zemljište u kojem naša hrana raste,  vodu koja će na kraju izaći iz rezervoara na naše slavine. Mnoge od ovih hemikalija se ne mogu  maknuti iz snadbijevanja pitkom vodom, niti iz biljnih kultura koje su dobijene iz zagađenog područja. Opasnosti po ljudsko zdravlje su ogromne.

Bacanjem predmeta koji bi se mogli reciklirati smanjuje se raspoloživa energija, voda i prirodni resursi koji bi se mogli spasiti recikliranjem.

U recikliranje spada sve što može ponovo da se iskoristi, a da se ne baci. U svijetu postoje centri za reciklažu koji iskorišćavaju materijal od starih stvari da bi napravili nove, dok kod nas takvih centara jos nema. Ipak, reciklaža se može upražnjavati u svakodnevnom životu, nezavisno od toga da li postoje centri za reciklažu. Npr. poklanjanje stvari koje se ne koriste je oblik reciklaže.

Reciklaža

Reciklaža je proces ponovne prerade već upotrebljene materije (ambalaže), radi njenog daljeg korišćenja u iste ili slične svrhe. Pri tome se štedi energija, manje zagađuje vazduh, voda i zemljište i čuva se životna sredina.
Ovaj proces prati sakupljanje, izdvajanje, preradu  i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari ili materijala.Bez uvođenja reciklaže u svakodnevni život nemoguće je zamisliti bilo kakav cjelovit sistem upravljanja otpadom.
Podrubrika zasto reciklirati

ZAŠTO RECIKLIRATI

 

RECIKLAŽOM ŠTEDIMO SIROVINSKE RESURSE

Kada upotrebljene materijale recikliramo dobijajući nove proizvode smanjujemo potrebu za korišćenjem prirodnih resursa. Sirovinski resursi na planeti su ograničeni, ako se ne budemo odgovorno odnosili prema njima čovečanstvo će se u budućnosti suočiti sa nedostatkom nafte, uglja, drveta i drugih materijala.

RECIKLAŽOM ŠTEDIMO ENERGIJU

Upotreba recikliranih materijala u proizvodnji štedi energiju, jer je daleko veća potrošnja kada nove proizvode dobijamo preradom prirodnih sirovina, nego kada se izrađuju od recikliranih materijala. Štednja energije je važan faktor u očuvanju životne sredine i ublažavanja globalnog zagrijevanja i posledica koje ono ostavlja na planetu Zemlju.

RECIKLAŽA POMAŽE ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE

Svi procesi kojima se dobijaju rude i sirovine su potencijalno štetni za životnu sredinu. Smanjenjem upotrebe prirodnih sirovina smanjuje se zagađenje vazduha, vode i tla, te je reciklaža značajan faktor u očuvanju prirodne sredine. Ušteda energije doprinosi smanjenom emitovanju gasova izazivača efekta staklene bašte.

RECIKLAŽA DOPRINOSI SMANJENJU DEPONIJA I DEGRADACIJE TLA

Broj ljudi na planeti dostigao je 7 milijardi. Srazmjerno porastu stanovnika Zemlje povećava se i količina otpada koji se svakodnevno stvara u domaćinstvima i privredi. Sve je više deponija na kojima se otpad odlaže, a koje degradiraju tlo, smanjuju površinu obradivog zemljišta i postaju potencijalni izvori zaraze ljudi i životinja. Reciklaža značajno smanjuje količlinu otpada koji se odlaže na deponije samim tim i njihovo širenje.  Istovremeno reciklaža smanjuje emisiju metana, gasa koji se stvara na deponijama i koji izaziva efekat staklene bašte i štetne klimatske promene na Zemlji.

 

http://www.reciklirajte.me/index.php/reciklaza/zato-reciklirati

5. mart – Svjetski dan energetske efikasnosti

 

 

 

ENERGIJA

Šta će biti kada potrošimo resurse?

Pod pojmom energetska efikasnost podrazumevamo niz mera čiji je cilj korišćenje minimalne količine energije. Poenta je svesti energiju na minimum kako bismo ostvarili uštedu i sačuvali životnu sredinu od zagađenja. Postoje mnogi načini da damo malu, ali veoma značajnu pomoć ka ostvarenju energetske efikasnosti. Obične sijalice možemo da zamenimo štedljivim LED sijalicama. Korišćenjem mikrotalasne peći prilikom podgrevanja obroka možemo ostvariti uštedu do 80% energije. Kada kuvamo ručak, lonac ili šerpu bi trebalo poklopiti jer tako štedimo 20% energije. Podešavanjem klima uređaja sa 26 na 25 stepeni štedimo 9% energije, korišćenjem mašine za pranje sudova štedimo 60% energije i 85% vode u odnosu na ručno pranje. Da bismo uštedeli energiju možemo dosta uraditi i gašenjem svetla, televizora, računara i punjača za mobilni telefon kada ih ne koristimo. Dakle, kao što se iz navedenih primera može videti, možemo da učinimo dosta, ali najveću pomoć bismo dobili prelaskom na „zelenu energiju“. Šta znači „zelena energija“? To je ona energija koju dobijamo pomoću obnovljivih izvora energije u koje spadaju: energija vetra, energija sunca, biomasa, geotermalna energija i to je energija koja ima minimalno štetan uticaj na životnu sredinu. Najveći pomak bismo napravili korišćenjem vetroelektrana, solarnih panela i biomase. Energija vetra ne zagađuje vazduh, ne emituje ugljen-dioksid, ne zauzima puno zemljišta i pri njenoj upotrebi nema štetnih otpadaka. U Srbiji je zasad pušteno u rad dve probne vetroelektrane, a većina investitora ih izbegava zato što im za gradnju treba oko 40 različitih dozvola, potpisa i saglasnosti. Veliki problem je i pitanje vlasništva nad zemljištem. Ipak, i pored svega toga, energija vetra ima najveći potencijal od svih vidova obnovljivih izvora energije, ali je nažalost nedovoljno iskorišćena. Biomasa je biorazgradivi deo proizvoda, otpada i ostataka iz poljoprivredne proizvodnje. Energija iz biomase dolazi u čvrstom, tečnom (biodizel, bioetanol, biometanol) i gasovitom stanju (biogas i deponijski gas). Biomasa se može pretvoriti u energiju sagorevanjem i tako se može proizvesti pregrejana vodena para za grejanje u industriji, domaćinstvima i za dobijanje električne energije za termoelektrane. Takva postrojenja kao gorivo koriste otpad iz šumarstva, komunalni i industrijski otpad, slamu i ostale poljoprivredne ostatke. Veliku važnost ima i biomasa iz poljoprivredne proizvodnje (kukuruz, suncokret, slama, koštice višanja, kore od jabuka i ostaci koji nastaju pri rezanju vinove loze). Biodizel je gorivo dobijeno od biljnih ulja ili od korišćenih ulja i masti. Proizvodi se od ulja suncokreta, uljane repice, soje i ricinusa. U Evropi se za proizvodnju biodizela najviše koristi ulje uljane repice 82,8% i ulje suncokreta 12,5%, dok se u Americi najviše koristi ulje soje. U nekim azijskim zemljama se koristi i palmino ulje. Prednosti biodizela: smanjuje emisiju ugljen-dioksida za 42,7%, ugljenih hidrata za 56,3%, toksina za 60 – 90%, uz potpuno izbacivanje sulfata. Nažalost kod nas većina ljudi nije upoznata sa činjenicom da može da se greje na pelet, piljevinu, slamu ili seno. Grejanjem na ove sirovine smanjila bi se zagađenost vazduha i ostvarila velika ušteda, što je veoma važna stavka, naročito ako uzmemo u obzir da smo po zagađenosti vazduha među vodećim državama u Evropi, kao i da je zimi zagađenost vazduha najveća zato što se grejemo na ugalj, lignit i mazut. Biomasa, kao ni energija vetra, nažalost nije dovoljno zaživela kod nas.

Energija sunca se, osim u cilju dobijanja električne energije, može upotrebiti za dobitak toplotne energije. Da bi energija sunca mogla da se upotrebi za toplotnu energiju, moraju se izgraditi solarni kolektori koji, kao i solarni paneli, apsorbuju sunčevu energiju. Kada je kolektori prihvate, oni je prevedu u toplotnu energiju koja se koristi za zagrevanje vode i vazduha unutar objekta na kojem je kolektor ugrađen. Da bi energija mogla da se upotrebi za zagrevanje vode, kolektor mora biti povezan sa bojlerom i recimo radijatorom u slučaju zagrevanja vazduha. Solarni kolektori se kao i paneli ugrađuju na krov. Tri najvažnije stvari koje bismo ostvarili ugradnjom solarnih kolektora i panela jesu: apsolutna isplativost, ušteda i minimalan, skoro nikakav štetan uticaj na životnu sredinu. Reciklaža je veliki saveznik pri ostvarenju energetske efikasnosti, zato što reciklažom aluminijima uštedimo 95% energije, reciklažom metala štedimo 40% vode i 75% energije, a reciklažom papira i kartona ostvarujemo uštedu od 40% energije i ujedno spašavamo drveće od seče. Šteta što je reciklaža kod nas „mrtvo slovo na papiru”, a toliko dobrih stvari bi postigli njenom primenom. Pored obnovljivih izvora i reciklaže, u energetski efikasne mere spadaju: izolacija prostora koji se greje ili hladi, zamena stare stolarije prostorija koje se greju ili hlade, kao i ugradnja mernih i regulacionih uređaja. Možemo dosta da učinimo da Srbija postane energetski efikasna, zar ne? Ja ću reciklirati i koristiti LED sijalice tj. preduzeću neke od mera kako bih uštedeo energiju i sačuvao životnu sredinu. Da li ćeš to isto uraditi i ti ili možda imaš još neki predlog koji nije naveden u ovom tekstu? Radujemo se dodatnim predlozima.

 

Priredio: Stefan Tošić

 

 

14.02. – Svjetski dan očuvanja energije

Piše: Emilija Gnjatović

Da krenemo od nekih osnova same fizike i da se podsetimo. Šta je energija? Neka opšta definicija glasi: Energija je sposobnost vršenja rada. Dok pišem ovaj tekst ja upravo trošim energiju i vršim rad. Svi mi imamo tu sposobnost. Ali današnja tema se više odnosi na uštedu energije i očuvanje energetskih resursa, tako da jednako tome što svi imamo sposobnost da utrošimo energiju, imamo i sposobnost da je sačuvamo.

Oblici energije koje doživljavamo u našem svakodnevnom okruženju:

Kinetička energija: energija tela u pokretu

Toplotna energija: energija povezana sa toplotom

Energija zvuka: energija mehaničkih talasa vazduha

Električna energija: energija pokretnih nosilaca naelektrisanja

Potencijalna energija: energija koju objekat poseduje u odnosu na drugi

Hemijska energija: uskladištena energija u hemijskim supstancama

Nuklearna energija: energija uskladištena u atomskim jezgrima

Energija zračenja: energija elektromagnetnih talasa, uključujući svetlost

Bez kinetičke energije bi stali, smrzli bi se i Tesla bi ostao bez posla. Bez hemijske energije nema hemijskih reakcija, nema odvijanja životnih procesa, ne bismo ugledali svetlost dana bez energije elektromagnetnih talasa,  a bez nuklearne energije ne bismo imali univerzum. Svaki od ovih oblika energije je veoma bitan za nas, ali isto tako je bitno koliko oni direktno i indirektno štete životnoj sredini.

Energija je bitan segment u našoj svakodnevnici. Danas čovek bez ovih oblika gotovo da ne može. Treba nam energija, ali po koju cenu?

Hajde da se osvrnemo na ekološki aspekt energije. Izvori energije mogu biti obnovljivi i neobnovljivi.

Do samo par godina unazad se mislilo da se bez fosilnih goriva i neobnovljivih izvora energije ne može. Ipak, polako ali sigurno, danas pobeđuju alternativni izvori energije i goriva. Rešenje i jeste da nam osnovni izvori budu ovi obnovljivi odnosno alternativni, jer se zalihe fosilnih goriva velikom brzinom smanjuju i isto tako veoma štete svim sferama životne sredine.

Mi kao pojedinci ipak možemo nešto da učinimo.

Uštedimo električnu energiju tako što ćemo obične sijalice zameniti LED sijalicama, isključivati televizor kada ga ne gledamo i učestvovati u svetskoj akciji sat za našu planetu.

Ako mislite da to što se grejete na struju ili centralno grejanje smanjuje emisiju ugljen-dioksida i ostalih gasova staklene bašte, varate se. Ovako se troši veliki udeo i električne i toplotne energije, kao i velika količina fosilnih goriva. Možda niste direktni zagađivači, ali preko termoelektrana koje koriste ugalj i ostala goriva, vi ste indirektni zagađivači životne sredine. Zato, ako ste u domaćinstvima koja se greju individualno, grejte se na pelet, seno, ljuske od oraha, opale suve grane, brikete od piljevine itd.

Reciklirajte! Proizvodnja novih proizvoda od plastike, aluminijuma, celuloze, stakla i ostalog, crpi mnogo energije. Reciklažom nekih otpadnih materijala može čak da se uštedi i do 95% energije!

Koliko god voleli muziku i komšiluk, ipak smanjite jačinu zvuka za 2-3 nivoa. Time niste fizički zagađivač životne sredine i manje crpite električnu energiju.

Prošetajte ili vozite bicikl do posla. Vremenski uslovi vam ne dozvoljavaju? Koristite gradski prevoz. Putujte vozom i uštedite i gorivo i novac. Ako ne možete bez svog ljubimca na četiri točka, u krajnjem slučaju vozite se na gas (TNG), metan (CNG) ili biodizel.

Neobnovljivih izvora je sve manje na našoj planeti, zato je na nama da nađemo alternativu, koja je dobra za nas i našu planetu.

Uštedom energije nećemo ograničiti naše potrebe, već samo promeniti naše navike i uštedeti na novcu i najvažnije doprineti očuvanju energetskih resursa.

Evo nekih konkretnih primera koji će vas motivisati da sa osnovnih izvora energije pređete na neke alternativne:

Biodizel

Solarni paneli

Danas isključi TV i deluj lokalno, misli globalno!

2. februar – Svjetski dan močvarnih područja

Piše: Sreten Filipović

 

Godina je, turbulentna 1971.

U Ugandi, vojnim prevratom, na vlast dolazi Idi Amin, čovek čije ime će u budućnosti postati sinonim za reč „diktator“. Iako na rekordno niskom nivou, američke vojne trupe i dalje su prisutne na vijetnamskom tlu. U pripremi je „Meddle“, šesti studijski album britanske rok senzacije Pink Flojd koji će po izlasku konačno označiti kraj flojdovske ere psihodeličnog i lagani prelazak na progrsivni rok…

U malom iranskom gradu, Ramsaru, okupljaju se zvaničnici zemalja članica Ujedinjenih Nacija kako bi pregovarali o temi kojoj veliki deo sveta ne pridaje na značaju… Na dnevnom redu je zaštita močvarnih područja.

Ovaj međunarodni sastanak, kasnije poznat kao Ramsarska konvencija, organizuje Eskander Firouz, Direktor Iranskog departmana za lov i ribolov. Drugi februar te 1971. godine ulazi u istoriju i kao dan kada su se prvih osamnaest zemalja, potpisnica konvencije, obavezale da će zakonom zaštititi svoje močvare, bare, reke, jezera, slatine, šljunkare, kanale i druge plavne oblasti značajne zbog specifične funkcije njihovih ekosistema kao i biološke raznovrsnosti.

Kako bi se ispunio ovaj cilj, neophodno je bilo da se zemlje obavežu da će:

poboljšati saradnju da lokalnim stanovništvom,
poboljšati saradnju sa međunarodnim institucijama koje rade na očuvanju močvarnih područja,
popisati sva područja od značaja za Ramsarsku konvenciju, i za svako uneti osnovne hidrološke, biološke i ekološke pojedinosti, promovisati novonastala Ramsarska područja svoje zemlje i vremenom proširivati spisak zaštićenih oblasti.

Godinama unapred broj zemalja potpisnica polako će rasti, da bi konačno od prvobitnih osamnaest dostigao broj od sto šezdeset i devet zemalja koje su se obavezale na zaštitu močvarnih područja.

Drugi februar 1997. godine, u čast godišnjice od potpisivanja Ramsarske konvencije po prvi put proglašava se Svetskim danom močvarnih područja. U velikom broju zemalja, na ovaj dan tradicionalno se organizuju manifestacije i aktivnosti u službi podizanja javne svesti o značaju i korisnosti močvara.

Svake godine, za Svetski dan močvara, bira se jedinstvena tema koja služi kao fokus za aktivnosti koje se pripremaju. Zemlje koje proslavljaju ovaj dan organizuju veliki broj seminara, predavanja, šetnji kroz prirodu, dečijih umetničkih takmičenja, radio i televizijskih intervjua, a sve sa ciljem što boljeg upoznavanja javnosti sa temom koja je odabrana za tu godinu.

Tema za 2019. godinu nosiće naziv Močvarna područja i klimatske promene. Ovo znači da će većina aktivnosti koja se organizuju za drugi februar biti u funkciji diskusije o tome kako zavodnjene regije mogu uticati na ublažavanje klimatskih promena na lokalnom, ali i globalnom nivou.

Tokom razgovora o sprezi močvarnih područja i klimatskih promena biće reči o močvarnim područjima kao prirodnom rešenju za klimatske promene. Na koji način močvarna područja štite priobalna područja od ekstremnog vremena? Kako močvarna područja smanjuju poplave i sprečavaju suše? Da li pomažu u smanjivanju koncentracije ugljen-dioksida u vazduhu?

Na sva ova, ali i na još mnogo pitanja, saznaćemo odgovore ukoliko budemo pažljivo slušali šta će sve na današnji dan biti rečeno. Samo tada bićemo u mogućnosti da damo sud o tome koliko je svet zaista napredovao ovih četrdeset godina, od Ramsara do danas.

Natrag u toj, Ramsarskoj, 1971. godini, Džim Morison, vođa Dorsa, učlanjuje se u klub 27 i, na veliku žalost miliona obožavalaca, svet uskraćuje svojih nikada napisanih stihova. Proglašenjem nezavisnosti, na teritoriji koja je nekada pripadala Pakistanu, rađa se nova država, Bangladeš. U „borbi stoleća“, u njujorškom Medison Skver Gardenu, bokser Džo Frejzer izlazi kao pobednik protiv ljutitog rivala Muhameda Alija…

U godinama punim uspona i padova, kako se neke stvari završavaju, tako druge otpočinju. Konačno i nacije sveta polako počinju da obraćaju pažnju na značaj predivnih močvarnih ekosistema…

Srećan vam Svetski dan močvarnih područja!

http://ekoblog.info/sr/

5 ekoloških rezolucija za ovu godinu

Piše: Tamara Nenadić

 

Život od prirodnih materijala

Čekala sam da se utisci slegnu, da nas sve prođe ta novogodišnja euforija i da se sa liste precrtaju sve one rezolucije koje nisu preživele ni do drugog januara. Sada je vreme da se prave planovi za ovu godinu, da se fokusiramo na to šta zapravo želimo da uradimo tokom nje i kakve promene da primenimo na dosadašnji stil života. Moj vam je savet da izbegavate velike ideje koje brzo padaju u vodu i da se osvrnete na sitnice, male korake kojima ćete stvarno stići na željenu destinaciju. Evo pet ekoloških promena kojima, ne samo da ćete promeniti sebe i svoj život na bolje, već i uraditi nešto dobro za prirodu, kao i uticati na ljude oko vas.

Spakujte ceger

Ono što bih želela da sada uradite jeste da na minut prestanete sa čitanjem, ustanete i pronađete ceger, savijete ga i stavite u tašnu, ako vam on ipak nije pri ruci onda zabeležite negde i nabavite već jednom taj ceger. Kako biste se osigurali da ga ne zaboravite sledeći put kada krenete u kupovinu, možete spakovati po jedan u svaku torbu koju koristite, jedan ostaviti u automobilu i obavezno ga ponovo spakujte kada sa kupovinom završite.

Zamenite sve obične sijalice LED sijalicama

LED sijalice dugotrajnije su od običnih (neke mogu trajati i do 25 godina) i troše 40% manje električne energije, a kvalitet svetla je potpuno isti. LED sijalice jesu skuplje od običnih, ali ako pogledate širu sliku, korišćenjem ovakvih sijalica ipak ćete uštedeti na godišnjem nivou.

Počnite da planirate svoje obroke

Koliko god vam zvučalo naporno i besmisleno, pola sata koje uložite u planiranje obroka, kupovine namirnica i kuvanje potpuno će vam promeniti život. Na ovaj način izbegavate bacanje hrane, postajete svesni kakva je vaša ishrana zapravo i koliko novca trošite na istu. Otpad u vidu hrane koji se proizvede na globalnom nivou dovoljan je da nahrani 1 milijardu ljudi, a sva ta hrana koju ne jedemo završiće na deponiji gde se vremenom razgrađuje i pretvara u destruktivan gas, metan.

Smanjite količinu plastičnih pakovanja

Flašica vode koju ćete poneti od kuće, jedna veća kesa pirinča umesto tri manje ili taj ceger koji ste konačno poneli sa sobom samo je par malih navika kojima možete mnogo promeniti. Plastika je naš veliki neprijatelj, ne samo da zagađuje okolinu već se za njenu proizvodnju godišnje troši 12 miliona buradi nafte. Plastični otpad takođe ubija milione ptica, hiljade morskih kornjača i kitova svake godine.

Informišite se

Pročitajte nekoliko tekstova o tome kako ugrožavate prirodu, koje promene možete uneti u svoju svakodnevnicu kako biste izbegli globalno zagrevanje ili izumiranje određenih vrsta. Raspitajte se kojim ekološkim projektima u vašoj okolini se možete priključiti i podelite sve ekološke novosti i promene za koje saznate sa prijateljima i porodicom.

Ako planirate da uradite ovih pet sitnih stvari u novoj godini, sledeće ćete pronaći cebe na neprepoznatljivom mestu, usred potpuno drugačijeg, boljeg života. Ako uradite samo jednu, ipak pomažete prirodi, sebi i onima oko sebe.

 

Antarktik – Enciklopedija životne sredine

Peti najveći kontinent na planeti, asimetrično smješten oko Južnog pola. Devedeset osam posto ove kopnene mase, koje pokriva oko 13,8 miliona km2, pokriveno je sniježnim i ledenim pločama do prosječne dubine od 2 km. Ovaj kontinent prima vrlo malo padavina, manje od 12 cm godišnje, a najniža temperatura na svijetu zabilježena je na Antarktiku -89 ° C.

Izložene obale i unutrašnjosti planinskih vrhova podupiru život samo u obliku zvijezda, dvije vrste biljaka cvjetanja i nekoliko vrsta kukaca. U oštrom kontrastu, okean koji okružuje antarktički kontinent jedno je od najbogatijih svjetskih morskih staništa. Hladna voda bogata kiseonikom i hranjivim materijama podržava populaciju fitoplanktona i rajčice Antarctica krill, izvor hrane za legendarni broj kitova, pečata, pingvina i ribe regije.

Tokom devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka, kitolovci su teško osiromašili antarktičke populacije morskih sisara. U posljednjim desetljećima populacije kitova i pečata počele su se oporavljati, ali interes je narastao u novim sredstvima, posebno nafte, minerala, ribe i turizma.

Funkcionalna granica Antarktika je buka turbulentnih okeanskih struja i visokih vjetrova koji kruže kontinentom na oko 60 stepeni južne širine. Taj je prsten poznat kao zona konvergencije Antarktike. Turbulencija oceana u ovoj zoni stvara prepreku obilježenu oštrim razlikama u slanosti i temperaturi vode. Antarktička morska staništa, uključujući granicu populacija krila, ograničeni su konvergencijom.

Od 1961. godine Antarktički ugovor je stvorio okvir za međunarodnu saradnju i kompromis u korištenju Antarktika i njegovih resursa. Ugovor zadržava Antarktik kontinent za mirno naučno istraživanje i zabranjuje sve vojne aktivnosti. Nuklearne eksplozije i radioaktivni otpad također su zabranjeni, a ugovor ne priznaje niti uspostavlja teritorijalne tvrdnje na Antarktiku. Međutim, niti jedan ugovor ne sprečava tvrdnje prije 1961., od kojih sedam postoji. Nadalje, neki potpisnici ugovora, uključujući Sjedinjene Američke Države, zadržavaju pravo na podnošenje zahtjeva kasnije. Trenutno Sjedinjene Države ne raspolažu teritorijalnim tvrdnjama, ali ima nekoliko stalnih postaja, uključujući jednu na Južnom polu. Pitanja teritorijalne kontrole mogu postati značajna ako bi naftni i mineralni resursi postali ekonomski nadoknadivi. Primarni izvori koji su trenutno iskorišteni su riba riba i kril. Kamata na naftu i mineralne sirovine porasla je u posljednjim desetljećima, osobito tijekom 1973. godine “naftne krize”. Međutim, troškovi i težine izvlačenja i prijevoza do sada su iskorištavali neekonomično.

Ljudska aktivnost donijela je niz opasnosti za zaštitu okoliša na Antarktiku. Ekstrakcija nafte i minerala mogla bi ozbiljno ugroziti stanište morskog podmorja i kopneni pingvin i pečat. Rastuća i uglavnom nekontrolirana ribarska industrija može prouzročiti gubitak populacije riba i krila u antarktičkim vodama. Parabola o tragediji zajednica čini se zlokobno prikladnom za ribolov na Antarktici, koji je već gotovo eliminirao mnoge vrste kitova, pečata i pingvina. Kruti otpad i izlijevanje nafte povezane s istraživačkim postajama i turizmom predstavljaju dodatnu prijetnju. Iako Antarktika ostaje bez “trajnog naselja”, na kontinentu se održavaju 40 znanstvenih istraživačkih centara tijekom cijele godine. Stanovništvo tih baza iznosi gotovo 4.000. Godine 1989. Antarktik je imao prvu nestašicu nafte kada je na rubu zaletio Argentinski brod za opskrbu, koji je nosio turiste i 170.000 gal (643.500 l) dizelskog goriva. Proliveno gorivo uništilo je obližnju uzgojnu koloniju Adele pingvina (Pygoscelis adeliae). S više od 3000 krstarenja brodova koji dolaze godišnje, više izlijevanje čini neizbježnim.

Turisti sami predstavljaju daljnju prijetnju pingvina i pečata. Posjetitelji su optuženi za uznemirujuće uzgojne kolonije, što ugrožava opstanak mladih pingvina i pečata.

Inače, uspjeli smo početi zagađivati i nenaseljeni kontinent

I Antarktik je zagađen mikroplastikom i štetnim hemikalijama, otkrili su aktivisti Greenpeacea.

Mikroplastika, sićušne čestice plastičnog otpada koji se raspada u svjetskim morima, pronađene su u vodama i snijegu Antarktika. Naučnici su se nadali da je zaleđeni kontinent pošteđen zagađenja plastikom, ali ipak ne postoji mjesto na planeti do koje plastika nije stigla.

U sedam od osam uzoraka koje je uzela Greenpeace organizacija početkom godine, tokom tromjesečne ekspedicije, pronađeni su tragovi mikroplastike koji su došli iz tekstila ili ribarskih mreža.

Otrovne hemikalije su pronađene u osam od devet uzoraka snijega.

Pronađene hemikalije se koriste u odjeći za spoljne uslove, a u životnoj sredini se zadržavaju godinama.
„Antarktik se čini kao netaknuta divljina, no čak je i taj kraj svijeta već zagađen otrovima iz tekstilne industrije i ostacima plastičnog ludila“, istakao je Tilo Mak, stručnjak za okeane iz te ekološke organizacije.

Zagađivači se prenose vjetrom i morskim strujama i decenijama ostaju u životnij sredini. Kroz lanac ishrane mogu završiti u želucima životinja poput pingvina, tuljana ili kitova.

Više od 8 miliona tona plastike svake godine završi u okeanu svake godine.

“Svugdje u našim okeanima možete pronaći plastiku, od Antarktika, preko najdubljih okeanskih brazdi do Arktika”, rekao je Maack.

“Vlade moraju inicirati i implementirati mjere na nivou proizvodnje kako se ti zagađivači ne bi uopšte ni pojavljivali u okeanu”, zaključio je predstavnik organizacije.

 

Skriveni ekosistem Zemlje

 

 

Naučnici su otkrili ogroman podzemni ekosistem sa milijardama mikroorganizama, dvostruko veći od svetskih okeana

Tekst: Ivana Nikolić

Izgleda da je Zemlja daleko više “živa” nego što smo to mogli da naslutimo. Ovo dokazuju i tzv. deep life studije, koje proučavaju dubinu Zemlje i njen sastav.

Tako se u najnovijoj studiji međunarodnog tima naučnika iz projekta Deep Carbon Observatory tvrdi da – bez obzira na ekstremnu temperaturu, mrak, jak pritisak i ograničene resurse – podzemnu biosferu čini između 15 i 23 milijarde tona mikroorganizama.

Istraživači koji su predstavili rezultate studije sredinom decembra na redovnom godišnjem sastanku Američke geofizičke unije kažu da raznolikost vrsta podzemlja može da se poredi sa Amazonom ili Galapagosom, ali, za razliku od tih mesta, njeni podpovršinski delovi tek treba da se istraže.

„To je kao da ste pronašli jedan čitav rezervoar života na Zemlji“, kaže Karen Lojd sa Univerziteta u Tenesiju, u Noksvilu.

„Mi stalno otkrivamo nove vrste života. Mnogo je više života unutar Zemlje nego što je na njenoj površini“, dodaje profesorka.

Lojd je samo jedna od hiljadu naučnika iz čak 52 zemlje sveta, koji se bave disciplinama od geologije i mikrobiologije do hemije i fizike i koji na ovom projektu rade gotovo čitavu jednu deceniju.

Tim istraživača uzimao je uzorke iz bušotina dubokih preko pet kilometara, kao i iz podvodnih bušotina kako bi konstruisao modele ekosistema i procenio koliko ugljenika organskog porekla ima u unutrašnjosti Zemlje. Rezultati govore da se 70 odsto Zemljinih bakterija i arheja nalazi ispod njene površine.

Međunarodni tim istraživača tvrdi da je uspeo da dođe do ovih otkrića zahvaljujući razvoju tehnologije i instrumenata koje koriste, a to su bušilice koje prodiru duboko ispod Zemljine kore i usavršeni mikroskopi zahvaljujući kojima se život veoma brzo otkriva.

Pronađeni su i organizmi na 2,5 kilometara ispod površine za koje je ustanovljeno da se tu nalaze milionima godina – i da uopšte ne zavise od Sunčeve energije. Umesto toga, metanogene arheje su pronašle način da stvaraju metan, koji koriste kako bi zamenile ili popravile određene delove tela.

„Najčudnija stvar za mene je da neki organizmi mogu postojati milenijumima. Oni su metabolički aktivni, ali su u zastoju, sa manje energije nego što smo mislili da je potrebno da bi se održao život“, kaže Lojd.

Podzemne biosfere su uslovljene geologijom i geografijom, a njihova ukupna zapremina je, procenjuje se, veća od dve milijarde kubnih kilometara – i očekuje se da će se u budućnosti povećavati.

Naučnici pokušavaju da ustanove granicu preko koje nema života – ali ispostavlja se da, što dublje kopaju, više života pronalaze. Trenutni maksimum je 122 stepena, ali se veruje da će rekord biti oboren novim istraživanjima i sve preciznijim i sofisticiranijim instrumentima.

U međuvremenu, misterije ostaju: da li život nastaje iz dubina Zemlje ili na površini i šta sve to može da nam otkrije o koevoluciji planete koju nastanjujemo?

Klimatske promjene – više od pukih brojeva

Piše: Ivana Nikolić

 

Prema podacima Svetske meteorološke organizacije, WMO, temperature vazduha širom sveta su od januara do danas nastavile da rastu, te se očekuje da 2018. bude četvrta najtoplija godina ikada zabeležena – i to zaredom.

Prosečne temperature ove godine su bile za oko jedan stepen više nego u predindustrijskom periodu, a ekstremno vreme nije zaobišlo nijedan kontinent. Takođe, topljenje leda i glečeri dovode do povećenja nivoa mora, pa i ne čudi što su četiri poslednje godine bile najtoplije zebeležene – a 20 najtoplijih se dogodilo u poslednje 22 godine.

Ovaj trend „zagrevanja“ je nepogrešiv i pokazuje da nam ponestaje vremena da se pozabavimo gorućim problemom globalnog zagrevanja, stoji u nedavno objavljenom izveštaju WMO koji se odnosi na klimu u 2018. godini (The State of the Global Climate in 2018). WMO dalje upozorava da – ako se trend nastavi – temperature bi mogle da se povećaju za 3 do 5 stepeni Celzijusovih do kraja 21. veka.

„Ovo je više od pukih brojeva“, kaže Elena Manaenkova, zamenik generalnog sekretara WMO-a.

„Svaki stepen zagrevanja dovodi do promena u zdravlju ljudi, pristupu hrani i svežoj vodi, istrebljenju životinja i biljaka, preživljavanju koralnih grebena i vodenog života.“

Kada je o naporima da se klimatske promene koliko-toliko drže pod kontrolom, svet se obavezao da će zadržati zagrevanje do najviše 2 stepena Celzijusa, sa težnjom da ograniči rast na 1,5 C, za šta je Međuvladina komisija za klimatske promene (IPCC) rekla da će izazvati izumiranje koralnih grebena, povećanje nivoa mora i ekstremno vreme u mnogim regionima širom sveta.

Kada je reč o koncentraciji gasova sa efektom staklene bašte, WMO navodi da je u atmosferi postignut novi rekord prošle godine, kao i da nema znakova usporavanja tog povećanja.

U svom izveštaju, WMO se dotiče i obima arktičkog leda, za koji kaže da je bio mnogo ispod normale – tako je maksimum u martu treći najniži rekord, a septembarski minimum šesti najniži od kada postoje podaci.

Ugroženi su i okeani – tokom 2018, oni su apsorbovali rekordnu ili skoro rekordnu količinu toplote u određenim periodima. Godina je počela sa nešto slabijom pojavom El Ninja, ali stručnjaci upozoravaju da će se do kraja godine on vratiti – što dalje može da poveća globalne temperature.

Ove godine zabeležen je i veći broj agresivnijih oluja, što uključuje i 70 tropskih ciklona na severnoj hemisferi (inače je dugogodišnji godišnji prosek 53!). Oluje su uništile delove Filipina, Vijetnama, Korejskog poluostrva, Tonga i Marijanskih ostrva, dok su uragani Florens i Majkl izazvali ozbiljnu štetu u SAD.

Ne smemo zaboraviti šumske požare u Grčkoj, Kanadi i Kaliforniji, kao ni poplave koje su opustošile delove Japana, istočne Afrike i Indije, u kojoj je zbog toga raseljeno više od 1,4 miliona ludi.

Peteri Talas, generalni sekretar WMO-a, kaže:

„Nismo na putu da ispunimo zadate ciljeve kada je o klimi reč, i podstičemo povećanje temperature… Mi smo prva generacija koja u potpunosti razume klimatske promene, i poslednja koja išta može da preduzme po tom pitanju.“

(Ne)uspeh Pariskog sporazuma

Program za životnu sredinu Ujedinjenih nacija (UNEP) je 27. novembra objavio svoj izveštaj pod nazivom Emissions Gap Report, u kome navodi postojanje jaza između proklamovanih i ostvarenih ciljeva kada je reč o emisiji štetnih gasova reč, koji su propisani Pariskim sporazumom o klimatskim promenama, koji je donet 2015. godine.

UNEP tako ukazuje na činjenicu da je širom sveta emisija štetnih gasova sa efektom steklene bašte dostigla nove rekordne vrednosti i da Zemlja ide ka zagrevanju od čak tri stepena do kraja veka, nakon čega se može očekivati još veće zagrevanje.

UNEP dalje upozorava da je cilj dogovora u Parizu – da se zagrevanje Zemlje zadrži ispod dva stepena – sve dalji i dalji. Najnoviji podaci ukazuju na to da su zemlje, gradovi i celokupna privreda uradili veoma malo: UNEP kaže da je, nakon tri godine stagnacije, godišnja emisija ugljen-dioksida dostigla novi rekord od 53,5 gigatona.

Da bi se postigao zacrtani cilj, UNEP kaže da bi sve zemlje trebalo da utrostruče svoje ciljeve o zaštiti klime, dok bi za postizanje cilja od jednog i po stepena zagrevanja napore trebalo – upetorostručiti.

UNEP-ova potpredsednica Džojs Msuja podsjetila je vlade svih zemalja da moraju da delaju što je brže moguće.

„Mi raspirujemo vatru, iako na dohvat ruke imamo sredstva za gašenje“, zaključuje Msuja.

 

https://www.danas.rs/zivot/klimatske-promene-vise-od-pukih-brojeva/

11. decembar – Svjetski dan planina

 

Ovogodišnja odabrana  tema Međunarodnog dana planina glasi: Planine su važne

Međunarodni dan planina obilježava se širom svijeta 11. decembra.
Opšta skupština Ujedinjenih nacija (UN) proglasila je 2002. Međunarodnom godinom planina. Tada je takođe bio usvojen i datum za obilježavanje Međunarodnog dana planina, 11. decembar, počevši od 2003. godine. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) ima vodeću ulogu u pripremi i animiranju obilježavanja Međunarodnog dana planina.

Ovogodišnja odabrana  tema Međunarodnog dana planina glasi: Planine su važne. Iako se planine spominju u Agendi 2030. („Plan 2030.“), one su i dalje često zanemarene. Planine su važne jer čine jednu četvrtinu svjetskog pejzaža, a glavni su izvor svjetskog snadbijevanja pitkom vodom. Oko dvije milijarde ljudi širom svijeta zavisi o hrani proizvedenoj u planinskim područjima, a mnogo više ljudi koristi planinske resurse poput minerala, drva,  hidroelektrane i dr.
Nažalost, uprkos njihovoj važnosti, planinski resursi, ili tačnije prirodna bogatstva i ljudi koji žive od njih pod velikim su pritiskom.

Četvrtina svjetskih šuma nalazi se u planinskim područjima. Zajednice koje žive u njima ili u njihovoj blizini najčešće se krive za krčenje šuma, ali ne mala potražnja za drvetom zapravo dolazi iz drugih mjesta, često iz drugih, udaljenih država. Zaštita šuma u području kritičnih vodotokova je presudna – jer sve velike rijeke kao što su na primjer Amazon, Nil, Ind, Yangtze kao i druge velike rijeke imaju svoje izvore u planinama. Cijela populacija Kalifornije u SAD-u zavisi o vodi koja dolazi s planina. A u Boliviji – La Plaza i El Alto gotovo 1,4 milijarda ljudi zavisi isključivo o vodi iz okolnih lednika koji su sve više ugroženi zbog klimatske promjene, dok u Kini, jugoistočnoj Aziji i južnoj Aziji tri milijarde ljudi zavise o tzv. vodenim tornjevima tibetske visoravni.

Planine su važne za vodu jer su one svjetski „tornjevi vode“ i osiguravaju između 60 i 80 posto svih slatkovodnih resursa naše planete. Međutim, sve dostupne evidencije ukazuju na to da se lednici u planinskim područjima otapaju, povlače, nestaju zbog klimatskih promjena. Najmanje 600 lednika potpuno je nestalo tokom proteklih desetljeća. Planine su važne zbog smanjenja rizika od prirodnih katastrofa koje pokreću klimatske promjene – lavine, klizišta tla i blata/mulja koji osobito ugrožavaju ljudske zajednice.

Planine su važne za turizam jer planinska odredišta privlače između 15 i 20 posto globalnog turizma jer su to područja bogate kulturne baštine, raznolikosti i znanja.

Da li biljke osjećaju bol?

Preduslov za osećanje bola je posedovanje centralnog nervnog sistema. Međutim, biljke nemaju nerve i mozak. Da li to znači da one ne osećaju bol?

Tekst: Marija Vidić

Kada povredite životinju, pogotovo sisara, njena grimasa i ponašanje jasno vam pokazuju da pati. To nije slučaj sa biljkama, iako – možda će vas to začuditi – neki ljudi brinu o tome kada jedu povrće, a brinu i o dobrobiti svoje sobne biljke.

Biljke, čini se, ne strahuju zato što ćete ih ubiti i pojesti, ili bar mi to ne primećujemo. Ali, da li je zaista tako?

Preduslov za osećanje bola je posedovanje centralnog nervnog sistema. Međutim, biljke nemaju nerve i mozak. Da li to znači da one ne osećaju bol?

Kada dodirnete biljku nedirak (Mimosa pudica), ona će momentalno skupiti svoje listove pokušavajući da se spasi od napada predatora. Ova lepa biljka sa roze cvetovima i sitnim duguljastim listićima štiti se tako što otpušta hemikaliju koja pokreće brzu reakciju: voda se povlači iz ćelija peteljke pa lišće deluje kao da je uvelo.

POD ANESTEZIJOM

Kada su naučnici isprskali ovu biljku etrom, koji je jak anestetik, i prekrili je staklenim zvonom, ona se vrlo brzo umrtvila. Nakon sat vremena više nije reagovala na dodir skupljanjem listića. Etar na ljude inače deluje tako što nervnim ćelijama onemogući slanje signala. Ali biljka nema nerve pa je pitanje zašto je onda isto reagovala na etar.

Profesor Edgar Vagner sa Univerziteta u Frajburgu eksperimentiše sa elektricitetom. Dugo se smatralo da biljke ne emituju električne signale, ali je profesor Vagner pokazao kako oni prolaze kroz biljku. Biljka se povezuje elektrodama i signal koji emituje se prati na kompjuteru. Kada je profesor Vagner prineo upaljač lišću i upalio ga, povređena biljka počela je da šalje signal i on se pojavio na kompjuteru. Mada on mnogo sporije putuje nego kod ljudi, postojanje električnog signala kod biljaka definitivno je dokazano. Upravo taj signal tera biljku Mimosa pudica da savije listiće kada joj preti opasnost.

Iako biljke nemaju nerve poput ljudi, istraživači sa Državnog univerziteta u Mičigenu, SAD, otkrili su da ipak poseduju nekakav rudimentarni nervni sistem koji im omogućava da osete bol.

Reklo bi se i da biljkama nije baš svejedno da li ćete ih povrediti i pojesti ili ne.

PRIPREMA ZA NAPAD

Ne čekaju ni sve biljke napad nespremne. Setite se da neke imaju bodlje, druge ispuštaju neprijatne mirise ili smrtonosne otrove. Svi organizmi, pa i biljke, evoluirali su tako da čine sve što je u njihovoj moći da izbegnu uništenje.

Neke biljke, kada ih iščupaju iz zemlje ili iseku, jednako se bore da prežive baš kao i domaća životinja koja je namerena za klanje, iako je to za nas manje očigledno. Neke vrste pokreću mehanizam odbrane tako što otpuštaju hemikalije koje dalje pokreću lančanu reakciju: upozoravaju okolne biljke na predatora pa i one same pokreću mehanizam odbrane ili u nekim slučajevima mame predatore. Uporedo sa tim počinju sa obnovom povređenog tkiva.

http://elementarium.cpn.rs/teme/da-li-biljke-osecaju-bol/